EU – Da, Ne, Ne znam!
Neovisno na kojem kutu grada se nađem ili u kakvom društvu; pitanje je vremena dok tema ne skrene na referendum za ulazak u Europsku Uniju.
I to je uredu. Moramo diskutirati takve stvari pošto su to važne odluke koje se tiču naše budućnosti i lako moguće budućnosti naših potomaka. No pitanje i dalje stoji; koji odgovor je točan?
Osobno mislim da nema točnog odgovora. I jedna i druga strana imaju svoje dobre i loše prednosti.
Jedina prava greška u svemu ovome bi bilo analizirati stvar iz neke objektivne perspektive tipa; što je dobro za ovu zemlju?
Iskreno, ne jebe me što je dobro za ovu zemlju. Na prošlim izborima koalicija je obećala svoj plan 21, ali dok sam ja gledao taj plan nisam našao ništa što bi pomoglo običnom smrtniku u ovim teškim vremenima. Benzin je i dalj prokleto skup što naravno utječe na glupo visoke cifre špeceraja. I dobro; diskusija da nafte ponestaje možda stoji (iako i to bi bila tema za raspravit) no di nam je naš električni automobil koji bi trebao riješiti taj problem.
Zemlje EU pa tako i mnoge druge zemlje svijeta su se dogovorile da će svim svojim građanima dati poticaj pri kupnji električnog automobila i u mnogo tih zemlja taj poticaj je 5000€ (U Engleskoj je ista cifra sam u £). Sad se pitajte zašto nema električnog automobila kod nas? Mislim da nije teško :D
No dobro, nemamo love. Ajmo spustiti komunalije. Aha one idu gore. Ok, ajmo nabiti pritisak na HRT da se ukine pretplata na televiziju na kojoj ništa nema. Ni to ne može?
Znači glasao sam na zadnjim izborima za dobrobit države, a sam sam osobno dobio prst u ....
Što ovaj put mogu napraviti drukčije? Što se mene osobno tiče kod ulaska u EU?
-Otvorit će se granice i moći ću kupiti stvari s interneta koje prije nisam mogao. No to mi baš ne znači pošto nemam prebite kinte.
-Država će dobiti poticaj koji će ići u proizvodnju tipa poljoprivredu. Sa obzirom da nisam farmer, to mi ništa ne znači. Iako mislim da neće spriječiti našu ekipu da svejedno blokira ceste s traktorima godinu dana nakon dobivanja tog poticaja.
-Neće više biti sira. E sad ovo je zanimljiva i popularna tema. Koliko vas ide na dolac po domaći sir? Koliko vas kupuje sir na cesti kod Plitvičkih jezera. Onaj predivan dimljeni sir za koji nisi siguran dali je uistinu dimljen ili je Zastava 101 prošla taman prije tebe i zadimila ga sa svojim ispušnim loncem.
Ta diskusija sa sirom je jedna od najglupljih rasprava ikad i iznenađuje me koliko često to znam čuti u društvu takozvanih intelektualaca. Idemo dalje.
Kvragu ponestade mi materijala. Idemo vidjet što Google može izbacit po pitanju prednosti ulaska u EU.
-Hrvatska će imati jednaku ravnopravnost s državama EU. – to me ne zanima.
-Hrvatska će imati zaštitu Europske unije. – ni to me ne zanima.
-Hrvatska će imati pristup sredstvima iz fondova EU-a. – super još kredita. Ni to me ne zanima.
-Zato što bih imao status europskog građanina. – ovo me nasmijalo. Khm.. da.. ni to me ne zanima.
Sad netko čita ovo i komentira „pa bog te j...; kaj tebe zanima?“. Jednostavno. Zanima me koliko će moj život biti lakši ili teži nakon ulaska. Previše sam vremena proveo radeći odluku od dobrobiti države dok ja osobno plaćam te sve te balade.
Nemojte me krivo shvatiti. Ja osobo mislim kako je Europska unije jedna dobra stvar, kako može ekonomski pomoči našoj zemlji i dovesti jednu stabilnost u regiju. Ima dovoljno primjera di su takozvane crne ovce Europske Unije profitirale ulaskom. Štoviše pretvorile nikakvu ekonomiju zemlje u jednu vrlo profitabilnu. Ali ako ćemo gledat globalnu sliku onda se moramo pitat dali je ovo uistinu pravo vrijeme za ulazak. Grčka u je nestabilna i iako EU pumpa velike količine novca u nju ona se pokazala kao ekonomski Titanic. Ako tako nastavi može smo povući EU s sobom. Dali ćemo i mi plaćati za Grčki oporavak?
Ili jednostavno EU može izbaciti grčku. Ali ako se klub zatvara oda čemu ući, a i što je Eurom? Kako stvari stoje neke zemlje planiraju vratiti se svojoj staroj valuti i napustiti €. Zar nije onda bolje odgoditi sve ovo za nekih 5 godina.
Nemojmo zaboravit kako je ovaj referendum samo potencijalni gumb pauze. Ništa više. Jedan Europski političar je rekao da nema frke ako mi kažemo „NE“ na referendumu. Za 5 godina će biti još jedan referendum pa još jedan i tako sve dok ne damo „toćan odgovor“.
Zato moj odgovor je: vidimo se za 5 godina!
Odlazim..
Vikend mi bio daleko pa ipak sutra igram :)
Odlazim..
Odlazim na turnir u pokeru za:
T-Com - Olympus FE-310 fotoaparat.
Naslov možda nema smisla sam po sebi no moja želja je da se putem Googla skupe ljudi koji su se našli pokradeni kao i ja, ali krenimo od početka.
Kao i većina ljudi u ovoj našoj zemlji, pri dolasku novih operatera bio sam priključen na T-Com koji je kroz vrijeme jednostavno nastavio rad našeg HPT-a. Kao dugogodišnji korisnik Interneta krenuo sam sa 56k modemom. Nešto što je u trenutku znalo stvoriti i vrtoglavih 800kn telefonskog računa za Internet, no smatrao sam da je to mala cijena za ovu novu revoluciju koja je Internet. Kasnije je došao ISDN koji sam po sebi nije bila neka revolucija no neovisno, kao dobar vojnik moja želja je bila da se krećem sa vremenom pa smo i njega uzeli. Nešto što nije imalo dugi vijek trajanja pošto je ubrzo došao DSL i sa njim lik koji je došao po ISDN uređaj. Mogao sam se tada naljutiti na činjenicu kako mi je tehničar ostavio žice da vire iz zida i jednu utičnicu za telefon koja je nakon toga bila potpuno neupotrebljiva. No s dolaskom DSL-a, ta utičnica koja je stajala iza trosjeda je ubrzo bila zaboravljena. Daleko od očiju daleko od misli, a i nismo ju koristili niti imali potrebu za njom tako da nije bila neka šteta. S novim DSL-om sam bio više nego presretan. Gigaset uređaj koji su dostavljali sa ugovorom je bio vrlo kvalitetan i dan danas imam ugodna iskustva s tom linijom router-a.
S vremenom počeli su se javljati problemi krčenja telefona i prekidanja linije. Problem bi došao i trajao po par mjeseci pa stao i onda nakon nekog vremena opet počeo. Prvi put sam zvao tehničku podršku i ubrzo su mi poslali tehničara da provjeri liniju. Nažalost s njegovim dolaskom problem je nestao pa je i rekao da ne vidi probleme. Kasnije bi mi bilo glupo zvat ih opet misleći da ako lik ne ulovi problem, uspostavit će se da ih vučem za nos. Neovisno problem je bio previše iritantan da se zanemari. Drugim dolaskom tehničar je primijetio problem no nije znao rješenje. Mislio sam – ako on ne zna, onda tko zna? Godine bi prolazile i problem je ostao neriješen. Tek pri trećem ili četvrtom dolasku došao bi jedan dovoljno pametan čovjek koji bi rekao da je problem u parici i da se samo treba prebaciti na drugu. Nešto što je bio posao stambenog upravitelja i ubrzo se problem riješio. Sad mogao sam se ljutiti na nesposobnost prijašnjih tehničara, ali uz tako dobru tehničku podršku osjećao bi se krivim. Jednostavno nije bilo problema koji nije bio riješen jedni ugodnim pozivom na 0800 broj na koji dan danas imam ugodna i pozitivna sjećanja.
No di je problem ili bolje rečeno što je bio taj slap vode koji je prelio jednu skoro praznu čašu. Bio je to fotoaparat koji smo dobili produljenjem ugovora sa T-Com-om. Dvije godine ugovora za fotoaparat koji je u trenutku koštao oko 1400kn u dućanu. 8.0 mega pixela, 5 x optički zoom i predivan dizajn. Nakon što mi je došao fotić bio sam toliko zadovoljan sa svojim telefonskim operaterom da mi nije palo na pamet da ga promijenim. No kako je vrijeme prolazilo ubrzo je postalo jasno kako njihove visoke cijene i više nego pokrivaju trošak mog fotoaparata. Iskreno, nije me jebalo; stavio sam stvari na vagu i jednostavno sam smatrao da je visoka razina ljubaznosti i korektnosti prema svojem klijentu vrijedna novca potrošenog na telefonski račun. Tako je moje zadovoljstvo trajalo dok nisam saznao da je cijela linija fotoaparata defektna. Problem je počeo sa brzim pražnjenjem baterija koje bi sa vremenom postajali sve gori. Koliko gori pitate? Kako mi je drago što pitate :D Uzeo sam najbolje baterije na našem tržištu, Eneloop baterije koje su kraljevi nad svim drugima. To su baterije koje garantirano traju duže od svih drugih dostupnih na našem tržištu. Zamislite moju reakciju kada ganc nove (napunjene) baterije stavim u fotoaparat, uslikam tri slike (doslovno) i onda mi peder kaže da su baterije prazne. Što je najbolje to je problem koji bi se protezao dok ne bi došao do svojeg vrhunca. Znači kada ga dobijete radi super, sa vremenom baterije sve manje drže dok ne dođete do stupnja di je prošla garancija i stvar vrijedi manje od opuška cigarete.
Jedno pitanje mi se stalno vrtjelo u glavi do trenutka dok nisam odlučio napisati ovaj članak. Kako mogu kritizirati nešto što sam dobio na poklon? Iskreno, mogu. Možda je u svim pogledima u trenutku izgledao kao poklon, ali analizom telefonskog računa i usporedbom sa ostalim operaterima postaje jasno kako sam ja platio ovaj fotoaparat dva puta.
Kaj mogu? Žalit se njihovoj tehničkoj podršci. Zašto kad znam da će me odjebat. Mogu otići kod drugog operatera (što jesam), ali i dalje ostaje onaj osjećaj kao da sam pokraden na nekoj razini i ubrzo mi je postalo jasno kako se neću moći pomiriti sa tim dok ne podijelim svoju priču pa barem sa nekoliko ljudi.
Sa obzirom da bi jednostavan post na blogu bio uvrjeda mojoj inteligenciji pošto znam da mogu bolje. U nadolazećih par dana primiti ću se sa optimizacijom bloga za Internet pretraživače. Od meta tag-ova, ključnih riječi, trpanja linkova na direktorije. Yes, my dear frinds, you fucked with the wrong web designer.
U prilogu:
Link na stranicu koja potvrđuje mnogobrojna svjedočenja FE-310 korisnika koji imaju isti problem.
Ako čitate ovo i našli ste se u poziciji di se osjećate pokradeno kao i ja - proširite riječ. Recite svoju priču svijetu. Započnite Facebook grupu. Je li u ovo današnje doba, di nas vlada jebe, di nas na poslu jebu i prijete nam otkazom; nemojmo dozvolit da nas jebu još i ljudi koji bi nam trebali ljubiti guzicu. To je sve što nam je ostalo.
